kreativna blokada je stara tvrdoglava kučka

"da li da se umijem ili da se ubijem" jutro izrasta u dan koji se rasteže i puckeće po rubovima dok u šakama stišćem (auto)destruktivne porive da iščupam sve što sam jučer posadila, iz urednog ormara izvučem svu odjeću i porazbacam je po sobi, role toalet papira odrolam po dnevnom boravku i lusterima, nogom razvalim mačju posudicu s keksima, istresem kutiju s papirom za reciklažu posred kuhinje, porušim knjige s polica u radnoj sobi pa u dnevnoj, škrinjicu s nakitom bacim s balkona, iščupam sve kablove iz svih uređaja, prerežem telefonsku liniju, bacim kriglu u monitor, markerom išaram zidove, paket sa sto praznih cd-a istresem na travnjak, razbijem feng shui fontanu i pokoju vazu, počnem opet pušiti, napunim lonac s kockicama leda, izvrnem ga na pločice u hodniku i izgazim led gojzericama, bacim odvratnu cigaretu na tepih, pljunem na pod, otvorim bocu 20 godina starog whiskeya koji se "čuuuva", natočim čašu a ostatak izlijem u kadu, pojačam muziku dok membrane na zvučnicima ne kažu krc i prdnu na rosu, pošaljem susjeda u tri krasne a mačke da vrše nuždu na njegovom fensi pretencioznom travnjaku, nazovem neke ljude i kažem im da su najobičnije malograđanske pizde, klincima izbušim loptu kad im padne u moj vrt, izbrišem sve datoteke i fajlove s ičime što sam ikad napisala, zagrabim par komada odjeće s poda, naguram u kofer i spičim iz kuće, podignem maksimalan dozvoljeni iznos s računa na koji imam punomoć, bacim mobitel, kupim novi, ošišam se, završim na prvom letu za nešto negdje miljama daleko....

ali neću. samo ću pojesti vrećicu čipsa od kokosa, navući jaknu i zariti šake u mokru zemlju i držati ih tako dok mi kiša ne spere bljutavost iz usta. dok mi se tlak ne vrati u normalu. onda ću šakama nagrabiti zemlju u lonac, stari novi lonac koji sam dekupažirala i sad više nije plav, nego žut, s makovima i posut ću zemlju sjemenom timijana i staviti na balkonski prozor, da se žuti kad nema sunca, kao danas.